NOIR KLASICI

I ove godine noćni noir program Festivala zagrebačkoj publici nudi najsjajnije klasike noir stila. Remek-djela iz mračnih komora redateljskih genija poput Orsona Wellesa, Stanleyja Kubricka, Elije Kazana, Fritza Langa i dr. držat će vas na rubu sjedala čitavu noć. Dodir zla (Touch Of Evil, 1958) Orsona Wellesa i njegova antologijska uvodna sekvenca opće je mjesto filmske kulture kojemu se valja neprestano vraćati, aGospodin Arkadin (Mr. Arkadin, 1955) istoga redatelja savršena je B-strana Wellesovog ‘double billa’, kriminalistička priča s korijenima u Trećem čovjeku, i pomalo bolna točka Wellesove karijere. Kultni klasik Stanleyja Kubricka Uzaludna pljačka (The Killing, 1956) utjecao je na čitave generacije filmaša, a napeta priča o velikoj pljački kladionice tek je poligon za Kubrikove fascinantne režijske ekshibicije, koje su mu priskrbile titulu jednog od najvećih redatelja svih vremena. Uzbudljivi triler iz pera Raymonda Chandlera u celuloid je pretočio Edward Dmytryk u filmu Zbogom, moja ljubavi (Farewell, My Lovely / Murder My Sweet, 1944), a u njemu se legendarni Philip Marlowe u koštac hvata s krimi-podzemljem i dvoličnom femme fatale. Ovaj se Dmytrykov rad, inače, smatra jednom od najboljih filmskih adaptacija R. Chandlera. Trg lopova (Thieves’ Highway, 1949), majstora noira i jednog od najznačajnijih poslijeratnih filmaša Julesa Dassina jedan je od njegovih ponajboljih radova: priča o osveti i borbi za čast u San Francisku, čiji živopisan prikaz u ovom filmu ozbiljno parira onome iz Hitchcockove Vrtoglavice. Bumerang (Boomerang!, 1947) još jednog velikana američkog filma Elije Kazana, sudska je melodrama s elementima dokumentarizma koja dokazuje da se Noir izvrsno miješa s različitim žanrovima; film je snimljen po istinitom događaju ubojstva u Connecticutu i suđenja koje mu je uslijedilo, i vjerno i autentično prenosi sudsku atmosferu; dakako, uz dašak noira. Naposljetku, nezaobilazni radovi europskih ekspatrida, Austrijanca Fritza Langa i Nijemca Roberta Siodmaka podsjećaju na istinsku kolijevku stila noira – Europu. Ovi redatelji prebjegli su pred nacizmom u Ameriku i sa sobom donijeli njegovu sjenu. Srećom, taj mrak, beznađe i nihilizam pretočili su ih u vrhunske (te nedvojbeno iznimno zabavne) radove filmske umjetnosti. Žena u izlogu (The Woman In The Window, 1944) Fritza Langa izvrsno je strukturirana i nenadmašno odglumljena frojdijanska priča o preljubu i njegovim posljedicama – kroz pustolovinu sredovječnog profesora femme fatale, koja ga dovodi do ruba pameti, i zločina. Tamno ogledalo (The Dark Mirror, 1946) Roberta Siodmaka psihološki je triler s popularnom temom pomahnitale blizanke i njezine bolje polovice – natopljen dramom, napetošću i – psihoanalizom. Ono što povezuje ova dva filma priznati je scenarist  Nunnally Johnson, pa dodatnu zabavu svakako donosi gledanje ovih dvaju filmova u kombinaciji – i dobrome društvu.